SNIMCI RAJKA MRĐE
(SMOLJANA 90-IH)
Dva zanimljiva video snimka iz Smoljane iz jednog teškog vremena iz ratnih i prvih posleratnih godina.
Autor snimaka i direktni učesnik u oba događaja je Rajko Mrđa,veliki zaljubljenik u Smoljanu koji je i u tim gadnim vremenima često posjećivao Smoljanu,kao što je nastavio i u ova sadašnja vremena gdje je i napravio kuću na ognjištu predaka.
SNIMAK 1
To je priča o pomoći naroda Baranje i firme "Belje" Smoljancima u prvim ratnim godinama.
U Baranji, koja je tada bila dio REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE ,koloniziralo je poslije rata puno Smoljanca, pa su oni ali i drugi stanovnici Baranje ( a posebno radnici Belja) uputili u Smoljanu veliki konvoj sa brašnom i ostalim životnim namirnicama koji je dobro došao Smoljancima u tim teškim vremenima.Polazak iz Belog Manastira,usputno zaustavljnje,dolazak u Smoljanu i podjela pomoći kao i druženje na Potocima idući dan zabilježeno je na ovom snimku.
Posebno je to bilješka o ljudima Smoljane ,kako su izgledali tih godina i sjećanje na dosta njih sa snimka koji nažalost nisu više među živima.
Hvala još jednom i Baranjcima na pomoći i Rajku što nam je sačuvao snimak kao sjećanje na to.
I na kraju snimak:
SNIMAK 1
To je priča o pomoći naroda Baranje i firme "Belje" Smoljancima u prvim ratnim godinama.
U Baranji, koja je tada bila dio REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE ,koloniziralo je poslije rata puno Smoljanca, pa su oni ali i drugi stanovnici Baranje ( a posebno radnici Belja) uputili u Smoljanu veliki konvoj sa brašnom i ostalim životnim namirnicama koji je dobro došao Smoljancima u tim teškim vremenima.Polazak iz Belog Manastira,usputno zaustavljnje,dolazak u Smoljanu i podjela pomoći kao i druženje na Potocima idući dan zabilježeno je na ovom snimku.
Posebno je to bilješka o ljudima Smoljane ,kako su izgledali tih godina i sjećanje na dosta njih sa snimka koji nažalost nisu više među živima.
Hvala još jednom i Baranjcima na pomoći i Rajku što nam je sačuvao snimak kao sjećanje na to.
I na kraju snimak:
SNIMAK 2
Priča o prvim poslijeratnim odlascima u popaljenu Smoljanu gdje su naši ljudi išli pješke iz Drinića izlažući se velikoj opasnosti kako u putu do Smoljane tako i u samom selu, jer su još tuda lutale horde naoružanih "bojovnika" koji su pljačkali sve što se moglo odnijeti.
Ipak ljubav Smoljanaca prema svom selu i želja da ga vide,bila je jača od tog straha i gotovo svakodnevno su grupe ljudi odlazile gore iz Drinića da bi vidjeli strašne prizore svojih popaljenih i porušenih domova.
Četvorica junaka naše priče:Rajko(koji je za ovu priliku došao iz Belog Manastira),Branko Stojanović(koji je isto u to vrijeme bio u Belom),Mića Stojanović i Mićo Mrđa-Đokičin zaputili su se ranom zorom 8.06.1997.godine iz Drinića u avanturu obilaska Smoljane naoružani kamerom i foto-aparatom.
U Smoljani ih je zatekao stravičan prizor spaljenog,razrušenog i pustog sela u kome, osim nekim čudom preživjelog Brankovog psa, nije bilo ništa živo.
Obišli su svoje Tavane i snimili ostali dio sela,a bili su u stalnoj opasnosti da ih ne primjete grupe pljačkaša koji su neprestano dolazili putem iz Petrovca ,pljačkajući još šta je preostalo u pustom selu.
Zanimljivo je pogledati neuništiv duh i snagu Krajišnika,koji se poslije stravičnih prizora popaljenih rodnih domova i svega onog što su krvavo stjecali teškim radom u Grmeču,imaju snage da se šale dok se odmaraju.Ili optimizam i vjera u ponovnu obnovu života i njihovu želju za povratak gore u ljepotu prirode koju nemože da zamjeni ni jedan drugi kraj u kojih ih je odveo izbjeglički život.
I snimak koji traje više od sat vremena:
Četvorica junaka naše priče:Rajko(koji je za ovu priliku došao iz Belog Manastira),Branko Stojanović(koji je isto u to vrijeme bio u Belom),Mića Stojanović i Mićo Mrđa-Đokičin zaputili su se ranom zorom 8.06.1997.godine iz Drinića u avanturu obilaska Smoljane naoružani kamerom i foto-aparatom.
U Smoljani ih je zatekao stravičan prizor spaljenog,razrušenog i pustog sela u kome, osim nekim čudom preživjelog Brankovog psa, nije bilo ništa živo.
Obišli su svoje Tavane i snimili ostali dio sela,a bili su u stalnoj opasnosti da ih ne primjete grupe pljačkaša koji su neprestano dolazili putem iz Petrovca ,pljačkajući još šta je preostalo u pustom selu.
Zanimljivo je pogledati neuništiv duh i snagu Krajišnika,koji se poslije stravičnih prizora popaljenih rodnih domova i svega onog što su krvavo stjecali teškim radom u Grmeču,imaju snage da se šale dok se odmaraju.Ili optimizam i vjera u ponovnu obnovu života i njihovu želju za povratak gore u ljepotu prirode koju nemože da zamjeni ni jedan drugi kraj u kojih ih je odveo izbjeglički život.
I snimak koji traje više od sat vremena:
Još jednom hvala Rajku Mrđi na ovim sačuvanim slikama i snimcima kao svjedočanstvu jednog vremena.
