IZ NOB-A
______________________________________
BOŠKO MRĐA: DJED AĆIM
_______________________________________
Stari ljudi počeli su
pričati o bliskom ratu još 1938.
godine. Pa i o tome
kako je Italija vojnički jaka zemlja,
kako ima jaku i
preciznu artiljeriju, a posebno ilh je zabrinjavalo
to što mi nemamo
mogućnosti da im se efikasno
odupremo.
Nada se gnijedzila u
hrabrosti naših ljudi. Kada se
govorilo o Italiji i
njenoj moći, starci su govorili u jednini
— ne Italija već
Italijan.
Tada sam imao
dvanaest godina i mislio da sam čovjek,
sličan Kraljeviću
Marku.
Znao sam koliko je
veliko naše selo Smoljana, koje
je imalo oko 300
domaćinstava. Volio sam da slušam šta
stari ljudi govore i
da im donosim mašicama vatru za
lulu.
Sjede tako tri
starca, svaki je imao preko 70 godina,
piju kafu, puše na
lulu i razgovaraju opet o ratu i posljedicama
koje će nastati, jer
starci poznaju strahote rata,
ali ga se ne plaše.
Moj djeda Aćim je
počeo: »Na moju dušu, ako nas
Italijan napadne,
najbolje je da sva čeljad bježe u ledenicu
« (pećina udaljena
kilometar od sela).
Tada upitah svoga djedu: »Djeda, ako sva
Smoljana bude složna, šta
nam može Italijan?«
Djeda me pogleda,
nasmija se i odgovori:
»E, moj sinko, ako nam
se još prisloni i Donji KapIjuv (zaselak sa pet kuća)
vjerujem da nam onda ne mogu ništa«.
Starci se pogledaše i
nasmijaše na djedov odgovor,
a ja se ohrabrih i
zadovoljih 'odgovorom svoga djeda, jer
sam znao da će nam
Donji Kapljuv pomoći.
Poslije tri godine, došlo je do rata i ja sam
kao omladinac od petnaest
godina otišao u rat.
Došao sam kući, nakon četiri ratne
godine i zatekao svog
djedu živa i zdrava. Dugo smo ja i
djeda pričali o ratu
'i našim patnjama. Na kraju razgovora,
negdje u kasnu veče,
djeda me upita: »Sjećaš li se, sinko
moj, kad sam ti rekao
da nam Italijan ne može ništa, ako
nam pomogne Donji
Kapljuv«.
Nasmijasmo se, jednodušni
da je to — tako!
  |
| Talijanska vojska |
BOSANSKI PETROVAC U NOB, ZBORNIK SJEĆANJA – KNJIGA 1
