STRANA

S T R A N A

_______________________________________________________

Dio Smoljane iznad zaseoka Mrđe,od Tavana pa ispod Mrđinske grede iznad Srednje Smoljane, do ispod Ogumače...

___________________________________________

Jedna priča u slikama o jutarnjem izletu preko Strane...

Jesenas, negdje u oktobru,smo obišli neke prilično zarasle stare staze.Inače strana je bila urija iznad Mrđinskih kuća i ovamo zapadno iznad Srednje Smoljane i služila je uglavnom za napasanje blaga.Ogromno prostranstvo obraslo šibljem i ponegdje sa manjim šumarcima bilo je kao stvoreno za stoku koje je u Mrđama bilo u priličnom broju.Te velike travnate površine među kamenjem i šumarcima zvale su se Poljane i ovdje su karakteristične tri:Velika,Mala i Begića poljana.Bilo je i izvora (Šerbulska vodica,Zukva,Mrđinska vodica), pa je blago imalo i vode.Nije daleko ni Ogumača kao nepregledan pašnjak, pa je strana nekad bila samo usputna stanica blagu ...

Pogled prema Krnjoj Jeli

Strana je danas prilično zarasla.

I putevi kud se nekada išlo, a poljane su zarasle u bujad...

Evo nam i trećeg člana ekipe sa punim naramkom pečuraka Sunčanica...

Kroz bujad evo nas i do čuvene Gojkine kolibe....okolo je Gojkina ograda i ona je sačuvana prilično s obzirom koliko je stara, a od kolibe nema puno tragova....

Jasen i još po neko "domaće" drveće nam govori da je tu nekad neko živio,bar povremeno...

Gloginje  rodile ko nikad...

Evo kolac u ogradi kraj Gojkine kolibe star najmanje 50 godina...

Kroz veliku bujad smo obišli još i Stembilovu dokicu i Stembilovu strugu,čija imena govore čije je to nekad bilo...

Pečurka muhara...ima je dosta po šumi...otrovna...

Pogled preko ljišća u jesenjim bojama prema Daćinoj vodi...

Odmorili smo malo na mjestu koje se zove "Grečica na Vrščiću",odakle se pruža lijep pogled okolo...

Imali smo i kera ...

Evo jednog solila za srne i drugu divljač...

Ovo mjesto se zove "Zukva"...i tu je nekad bio izvor,sada ga nažalost  nema...

Sad izlazimo iz šume i idemo prema Mrđinskoj vodici gdje je nešto čistije,nema visokog rastinja...vide se Tavani i donji dio sela...

Evo još jedne pečurke naših šuma i poljana...i još jestive... 

zove se Borov vrganj... 

A ovo je Smreka ili Kleka,isto jedna ljekovita bobičasta biljka...

Evo nas kod Mrđinske vodice,nekad vode sa koje su se snabdjevale Mrđe...sad je nije bilo zbog velike suše jesenas...

Bujad za vr čojeka... 

 

Šta li je slomilo ovu trešnju...međed ili snijeg ?! 

I još zanimljivih mjesta ovdje u Strani: Šalintra...

Jama-pećina sa skoro strmim liticama i onda hodnikom u kamenu...narod je nekad u ratovima i bunama sklanjao tu žito i što-šta drugo od dušmana raznoraznih...

I kroz gustiš,nedaleko od Šalintre još jedna zanimljivost:
Bezdanka...

Kao što joj samo ime kaže,Bezdanka je kraška jama kakvih ima podosta po ovim našim krajevima...Bezdankama su zvali one najdublje ...

I polako smo se spuštali kućama... 

Uz put smo naišli na još nešto...Rudnik...

Ovaj dio se zove "Kućerine"...i ovdje su vršena istraživanja rude prije nekih 30-40 godina  i našli su veoma kvalitetnu rudu boksita.Ali zbog neriješenih imovinskih odnosa i blizine naselja odlučeno je da se eksplatiše ruda gore iznad Tavana...

“Postoji zanimljiva priča u vezi rudnika koju mi je ispričao Bogdan Mrđa sudionik tih događaja.Došla je neka ekipa koja je istraživala rudu i trebala da otvori rudnik na tom lokalitetu iznad kuća Mrđa,baš na Bogdanovoj zemlji na "Bogdanovoj kućerini" ,kako se taj dio zove.Narod se pobudio zbog blizine kuća i mogućnosti zatrovanja okoline,a i Bogdan naravno jer je njegova privatna zemlja. Jedan lik iz te ekipe mu je rekao da je po zakonu njegovo privatno samo tih 20 centi gore, a da je zemlja državna. Bogdan,pokazajući  mudrost naših gorštaka,odgovorio:Ne barkaj ti u tih mojih 20 centi, a dolje radi šta oćeš...”


I preko asvalta do kuća Mrđa...

Dragoslav mi je moro pokazati ,uz Bogdanov standardni,uređeni šljivik... 

i svojih ruku djelo...voćke koje je on "zametno",i kojih nema baš puno u Smoljani...

Prva je mušmula... 

a druga ,na još veće moje iznenađenje Vinova loza...

E onda smo doručkovali kod Bogdana i Mire- kolačića i kajamaka...

a morali smo probati i Bogdanove šljive koje su rodile ,za razliku od većine sela gdje nisu...

E onda nam se Mišo nadovezo na našu priču o egzotičnom voću koje je Dragoslav uzgojio u Smoljanu...iz telefona je izvadio slike jednog još "egzotičnijeg" voća koje su oni slučajno uzgojili u Radišićima...

Da mi je neko ovo pričo nebi vjerovo...u Lalinoj dolini kod "male zadružice" sama je nikla i narasla  prava lubenica...

I to bi bio kraj izleta i kraj priče...i polako kući "nizuvolu"...

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Na kraju moram objasniti malo dva pojma koji se pominju u reportaži:

 GOJKINA KOLIBA- pričajući jednom našem zemljaku mlađe generacije nešto o Smoljani pomenuh Gojkinu kolibu.On me s pravom upita: zar i ti počeo govoriti jezik Posavine ,pa nije Gojkova nego Gojkina.

I sam imam problem da objasnim većini ljudi ovdje u Posavini da se ne kaže Slavkin nego Slavkov i da je gramatički pravilno vidim Slavka ,a ne Slavku(to bi bilo pravilno za žensko ime Slavka).

E ovdje u ovom slučaju Gojkine kolibe se radi o nečem drugom.

To konkretno ime Gojko,čija je pomenuta ograda (a radi se o Gojku Inđiću) je bilo više kao nadimak Goojko sa razvučenim o (a inače je kratko o u tom i sličnim imenima) pa odatle i ta promjena u prisvojnom pridjevu Gojkina.Inače kod nas u Smoljani su lična imena i onako zamjenjivana nekim nadimkom ili skraćenicom pa je Gojko obično bio Gole,Golica ili Golova ...

Postoji još jedno konkretno ime u Smoljani koji ima istu sudbinu .

To je Raajko,a njih je bilo koliko ja znam dvojica sa tim otegnutim nadimkom.Jedan je Raajko Marjanović  sa Okruglice i onda imamo da je Đoko - Rajkin( i Milić) ,a ne Rajkov kako bi bilo pravilno gramatički i logično,a drugi je relativno manje poznat jer je manje bio u Smoljani (živio je u Zenici sad u Čikagu) Raajko Latinović sin Mile Lazina  poznatog kao Nogonja.Njegovih je bilo manje prisvojnih pridjeva u upotrebi jer nije imo nekih ograda i koliba ali znam da smo neki bjeli "Pezejac" sa zeničkim tablama nekih davnih osamdesetih zvali "Rajkin pezejac" umjesto Rajkov kako bi trebalo...

To bi bila ta dva specifična imena kojih se ja mogu sjetiti i koja se se otezala u izgovoru ,a Smoljanci nisu baš imali vremena za ta otegnuta imena -imena su se kod nas uglavnom izgovarala brzo...

KUĆERINE- na više mjesta u Smoljani i u drugim krajevima srećemo taj pojam.Vjerovatno bi to značilo neko mjesto gdje su nekad bile kuće.Ovdje u Strani imamo i ovdje iznad Mrđa i tamo malo zapadno iznad Kecmana prostor iznad kuća u kojima narod sada živi se tako zove.Da li su tu bile kuće tih prvih doseljenika koji dođoše ovdje (što je više vjerovatno) ili nekog ranijeg stanovništva koje je otišlo prije ovih naših,ko će ga znati...Rađenović kaže da ti naši prvi doseljenici u ove krajeve nisu tu nikog zatekli ,ali da je vjerovatno tu neko prije živio i da nazivi Selište u nekim krajevima(u Koluniću recimo ) znači mjesto gdje je nekad bilo selo...Pa bi iz toga i ove naše Kućerine valjda bile mjesto gdje su bile kuće...

Možda neko zna više o ovome pa nam malo pojasni....

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------