NEZAVISNE NOVINE 07.08.2008.
SANSKI
MOST - Šezdesetogodišnji Nedeljko Majstorović posljednjih nekoliko godina živi
usamljeničkim životom u devastiranoj kućici ispod obronaka planine Grmeč,
osamnaest kilometara udaljen od najbližeg sela Smoljana, općina Bosanski
Petrovac.
Nekoliko kilometara unaokolo nema niti jedne naseljene kuće, a Nedeljko kaže da je na ovakav život prisiljen sticajem okolnosti, a ne sopstvenom voljom. "Najbliže komšije su mi vuk i medvjed iz grmečkih šuma.
Često sretnem liju ili zeca, a ponekad i srnu", šali se na svoj račun Majstorović. Dodaje kako ga je pred sami rat napustila supruga koja je sa sobom odvela i njihovo dvoje djece. Nedeljko snuždeno kaže kako ih od tada nije vidio niti zna gdje su. Čuo je, kaže, da žive negdje u Srbiji. Ovaj samotnjak živi u oronuloj kući koja samo što se nije srušila, a donacije i pomoć su ga, kako ističe, zbog udaljenosti i nepristupačnog terena zaobišle u proteklom periodu. "Od lokalnih vlasti u Bosanskom Petrovcu dobijem neku skromnu pomoć u prehrambenim namirnicama i higijenskim potrepštinama.
Pravo da ti kažem, ne mili mi se nigdje hodati", snuždeno kaže Nedeljko. Dodaje kako je narušenog zdravlja, te da nije sposoban za rad, ali da je primoran da povremeno odradi neke šumske poslove kako bi zaradio za egzistenciju.
Jedini čovjek koji obilazi Nedeljka je lovočuvar Nihad, koji mu često donese neke neophodne stvari.
"Ništa mi ne treba, jedino kada bih mogao popraviti ovu svoju kućicu. Zimi strahujem da će usljed nanosa snijega krov propasti. Onda bih stvarno i ja propao", skroman je u svojim željama Nedeljko Majstorović. Na kraju kaže kako mu najteže padaju zime koje su pod obroncima Grmeča duge i hladne, a visoki nanosi snijega okuju čitav kraj. "Sva sreća da drveta za ogrijev ima u neograničenim količinima, tako da uspijevam preživjeti", kaže on.
ŽIVOT U DIVLJINI - NEĐO MAJSTOROVIĆ
Nekoliko kilometara unaokolo nema niti jedne naseljene kuće, a Nedeljko kaže da je na ovakav život prisiljen sticajem okolnosti, a ne sopstvenom voljom. "Najbliže komšije su mi vuk i medvjed iz grmečkih šuma.
Često sretnem liju ili zeca, a ponekad i srnu", šali se na svoj račun Majstorović. Dodaje kako ga je pred sami rat napustila supruga koja je sa sobom odvela i njihovo dvoje djece. Nedeljko snuždeno kaže kako ih od tada nije vidio niti zna gdje su. Čuo je, kaže, da žive negdje u Srbiji. Ovaj samotnjak živi u oronuloj kući koja samo što se nije srušila, a donacije i pomoć su ga, kako ističe, zbog udaljenosti i nepristupačnog terena zaobišle u proteklom periodu. "Od lokalnih vlasti u Bosanskom Petrovcu dobijem neku skromnu pomoć u prehrambenim namirnicama i higijenskim potrepštinama.
Pravo da ti kažem, ne mili mi se nigdje hodati", snuždeno kaže Nedeljko. Dodaje kako je narušenog zdravlja, te da nije sposoban za rad, ali da je primoran da povremeno odradi neke šumske poslove kako bi zaradio za egzistenciju.
Jedini čovjek koji obilazi Nedeljka je lovočuvar Nihad, koji mu često donese neke neophodne stvari.
"Ništa mi ne treba, jedino kada bih mogao popraviti ovu svoju kućicu. Zimi strahujem da će usljed nanosa snijega krov propasti. Onda bih stvarno i ja propao", skroman je u svojim željama Nedeljko Majstorović. Na kraju kaže kako mu najteže padaju zime koje su pod obroncima Grmeča duge i hladne, a visoki nanosi snijega okuju čitav kraj. "Sva sreća da drveta za ogrijev ima u neograničenim količinima, tako da uspijevam preživjeti", kaže on.
Нема коментара:
Постави коментар