BLOG SMOLJANA

субота, 21. септембар 2013.

PREKO OGUMAČE DO TUNELA,TUNELSKE PEĆINE ,POTOKA DO TAVANA





PREKO OGUMAČE DO TUNELA,TUNELSKE PEĆINE,POTOKA PA DO TAVANA



______________________________________________________

Prelijepi pejzaži Grmeč-planine u jednoj zanimljivoj foto priči napravljenoj u skoro kružnoj putanji preko Strane do Ogumačarskih kuća,pa onda preko cijele Ogumače do Stjepanovca i dalje cestom kroz šumu do Tunela,Tunelske pećine i ponovo cestom do Potoka i Tavana...
___________________________________________



Dan poslije Ilindana,mala ekipa uputila se u jednu zanimljivu putanju kroz Grmeč...
Krenuli smo iznad Mrđa starim putem do Ogumače preko Strane...







Lijep pogled iznad Mrđa na Malu i veliku Glavicu i skoro poravnate Matjevaču i Osječenicu...


I još malo prelijepih prizora iz Strane...







 ...i još malo pogleda na okolinu...

 



 Nailazimo na kolibu gdje čuva blago i ljeti boravi, naš Smoljanac ispod sela, Savo Stojanović-Tutanj.
Ima i vodu koju je sam doveo sa Šerbulske vodice,koja je tu iznad njegove kolibe...


...sprema se da pali krečanu... 





Potpis na kamenu-obilježena teritorija...


I dalje preko Strane prema Ogumači...




Rodili lješnici ove godine...




Neko je obilježavao put...


Još jedan pogled prema Petrovcu...


I evo nas kod Ogumačarskih kuća-prvu etapu smo savladali...




i onda preko cijele Ogumače do Buronjina Brda i Kladara sa presušenim Stjepanovcom...







Osječenica u daljini ...





I kumpjeri rodili ispod Iline grede...Ogumača...




Prekrasan pogled od Đurine pilane prema "dolje"...









I Ilina greda kao na dlanu...














Crni vrh se ukazao na istoku...
Evo ga Buronjino brdo i ova druga Ogumača,koja se kosila...


























I onda kroz šumu...


...i debelu ladovinu...



...do ceste ...




I cestom ,uglavnom u ladovini,uz miris smole i nevjerovatnu tišinu ...



...kroz prekrasne pejzaže Grmečke šume...


...preko Tarovina i Svinjaca...







do prve naše odrednice na cesti:
TUNELA...




Tunel su iskopala Austro-ugarska poslije okupacije Bosne ,za potrebe pruge sa uskim kolosjekom sa kojom su eksploatisali šumu u Grmeču i ostalim našim planinama...



Vjerovatno nije bilo drugog načina da se savlada Tunelska greda koja se proteže ovim područjem i odvaja šumom bogato područje ispod Javornjače...





Tunel je nekih 80- ih godina prošlog vijeka za vrijeme SFRJ proširen za novije i veće kamione koji su vukli balvane za potrebe firme "ŠIP Oštrelj"...


...ali i danas izgleda inpozantno ,kao čudo ljudskih ruku u sred duboke šume...
I još se koristi za prolaz kamiona koji vuku balvane iz naših šuma...



...prošli smo kroz tunel i odošmo dalje...



...nađen kukac kao uspomena na izlet...



...i onda drugi cilj našeg puta izvor Tunelska pećina...


Ko nije pio vode sa ovog izvora ,nezna šta je hladna voda...
U avgustu, kad smo mi bili ,nemoguće je držati ruku u koritu,a kad se sipa u flašu iste sekunde flaša zamagli i mora se malo sačekati da bi se pilo...
















Zanimljiva stvar je da su vodu sa Tunelske pećine Austro-ugari odveli sa drvenim cijevima vjerovatno do nekog mjesta gdje se punila lokomotiva, koja je vukla vagone tom šumskom prugom,vodom...
Stariji Smoljanci koji su nekad čuvali krave ispod Javornjače se sjećaju da su te drvene cijevi bile u funkciji i poslije rata i da su oni probijali cijevi i pili vode i ponovo začepljali drvenim klinovima...




Da li je ovaj vodovod išao skroz do Korčanice kako su mi neki rekli ,ili negdje bliže ,nisam baš siguran,ali kasnije nekih 70-80 ih godina , su te cijevi zamjenjene sa metalnim i napravljen je novi vodovod do Korčanice do Hotela i spomenika ...Područje oko izvora je bilo zato ograđeno ,i tragovi su i danas ostali...





Kao i dijeovi vodovoda...


U šumi se brzo izgladni,a tek kad se napiješ ovako ledene vode...
Ali na sreću ponijeli smo jesti...




Još malo odmora i razgledanja ljepote Grmeča ...










..i nazad-ponovo kroz tunel...




Put kroz tunel je, zanimljivo slijepi put.
Ide još nekih par stotina metara iza Tunelske pećine i tu se završava okretaljkom gdje su se mogli okretati kamioni .
Znači probijen je samo da bi se mogla šuma sjeći i vući u tom području ispod Javornjače...


Tu u tom području je i granica između Petrovačke i Sanske opštine i šume.
Granica ide vrhovima Javornajče,Goletinje i Omara s tim što se u Kotlu jedan Sanski odjel "uvlači " u našu šumu...



Raskrsnica,lijevo je put kojim smo došli od Ogumače ,desno put prema tunelu a mi idemo ka Razboju i Potocima...



I ovdje je Grmeč u svoj svojoj ljepoti,iako ga gledamo samo sa ceste...






Pejzaži,kao sa razglednice...



Kroz drveće se pokazuje Crni vrh,blizu smo Razboja...




Balvani pored puta...



Raskrsnica-lijevo za Razboj (prema Crnom vrhu) i desno prema Potocima i Tavanima...



Lovačka kućica pored puta...






Nadomak Potoka...ovdje je nekad bila rampa ...



I evo nas na Potocima...
Još jedan Grmečki izvor...
odavde je zadnjih godina rađen vodovod koji je trebo "napojiti" Tavane,Mrđe,Kapljuv...
ali to nije završeno do kraja,jedino što su uradili je da su bili "uneredili" izvor,ali u zadnje vrijeme je poravljen i izgleda skoro kao nekad ...










Put prema Tavanima...


I nebo,kakvo samo na Grmeču može biti...



















Ostaci baraka u kojima su prije par godina boravili radnici koji su radili u šumskim radilištima u blizini...



I sad cestom prema Tavanima...













I evo nas ...ukazuju se prve kuće...prvo vidimo one gore pod gredom...







Evo i prvih kuća u Tavanima...








Sjeno pripremljeno,neće biti gladno blago...


















I prekrasan pogled prema Klekovači sa Tavana...














I evo nas kod vikendice Rajka Mrđe gdje smo svratili na kotlić koji je taman bio gotov...okrepljenje poslije napornog puta...






I poslije odmora i okrepljenja  spustili smo se do Mrđa odakle smo jutros,prije nekih desetak sati,i krenuli...
Nezaboravna avantura,napravili smo veliki put nagledali se prelijepe prirode ,Grmeča u svoj njegovoj ljepoti...



Na kraju da pomenem ko su bili učesnici ove grmečke ekskurzije.
Uz mene još Zoran Lazarević,veliki Smoljanac koji živi u Beogradu,ali voli Smoljanu možda i zbog toga što je u njoj proveo prve školske dane u našoj staroj školi u kojoj je podvornica bila njegova baba Ljubica Marić...i Miroslav Inđić, koji nam je bio neka vrsta vodiča jer je već bio na ovim destinacijama i na našu sreću zapamtio put...

Hvala i Dragoslavu Mrđi-Mrkom,na informacijama i objašnjenjima o nekim lokalitetima pomenutim u reportaži...

Par slika sa datumom u donjem desnom uglu djelo su Zorana Lazarevića,koji nažalost nije dobro podesio svoj aparat pa nije napravio dobre snimke.
Miroslav je svoje slike "okačio" na društvenu mrežu imena Fejsbuk...



2 коментара:

  1. Ono što srce osjeća teško je opisati riječima. Moje selo je iskonska prirodna lepota, bajka. Svaki kamičak ima u sebi neku legendu, priču. Ali nijedna istina nije toliko lepa koliko sposobnost ljudi da vole i kroz svoju prizmu vide selo. Svako smoljansko dete je u duši bilo slikar koji je oživljavao sve što dotakne. Često sam čuvala ovce u podnožju Grmeča, gledajući bregove i vrščiće koji poput golubice šire svoja krila. Jutra imaju posebnu ljepotu i draž, rumenilo sunčevih zraka koji se probijaju kroz maglu kao niti svile. U vazduhu se uvek oseća svežina koja vas tera da se stopite sa prirodom i poželite što više i bolje da udahnete, a prijatna tišina da osluškujete svoje srce.

    ОдговориИзбриши
  2. Svaka cast ljudi ;) Bilo bi lijepo kada bi mogli cesce da radite ovakve reportaze sa podrucja Petrovca, pogotovo Ogumace, moje djedovine.

    ОдговориИзбриши