ORANJE I SIJANJE KROMPIRA
PROLJEĆE U SMOLJANI 2012 - PRIČA DRUGA
Pričali smo o manifestaciji „Dani base i krompira „ ali da bi se do toga došlo treba prvo posijati krompir.
Krompir se obično sijao u maju,rijeđe u aprilu ,trebalo je sačekati da prođe duga zima koja se kod nas baš znala otegnuti.
Prije sijanja krompira trebalo je „išćerati đubar“.
To je bio dosta teži posao nego samo sijanje krompira ,posebno nekad kad se to radilo konjskim kolima .I još kad se izgonio ovčiji đubar (koji se valja za krompir) i još se pri tom morao „kopati naslon“ (o tome je već bilo riječi u priči o ovcama) onda je to baš bio težak proljetni posao.
Đubar se izgonio u proljeće ,nekad i u jesen pa bi prezimio na njivi, ali najčešće neposredno prije sijanja krompira da trava ne krene iz njega pa otežava oranje.
Kad se đubar izgonio čuvenim starim „gumenjakom“ sa konjima ,na njemu su bili napravljeni oklopi da đubar ne ispada ,a đubar se istrpavao u gnojanice ,a kasnije razgrto.
Za razgrtanje se obično čekala kiša jer je tada bilo najdjelotvornije .
Kod nas su se kumpjeri sijali najčešće po dolinama na uriji ,rijetko na isto mjesto (kažu da kumpjer ne voli isto mjesto,pa se pola njive sijao krompir a pola drugo povrće ,pa se sledeće godine mjenjalo ).
Često se sijao i u „prijelog „,na njive koje se dugo nisu orale,tad ga je bilo malo teže kopati ,ali je znao baš dobro roditi u prijelogu.
U principu krompir je uvijek dobro rađao u Smoljani,i malo koja godina bi se mogla reći da da nije rodio,pa stoji ona konstatacija da krompir jedini nije nikad izdo Smoljance...
Nekad se krompir sijo samo „pod plug“.
Njiva se nije prije uzorala ,nego bi se prilikom oranja i sijao krompir.Pod jednu brazdu bi se „pometao“ krompir ,pa bi se sa dvije brazde zagrnuo,pa opet pometo i tako redom do kraja njive.
Tu se brzo moralo pometati krompir da oni koji oru ne čekaju.
Najčešće su djeca i žene pometali ,a muškarci su držali plug i gonili konje -mada su konje mogli goniti i djeca.
U neka novija vremena njiva se prije uzore (najčešće traktorom),pa izfreza ili potanjira, a tek onda plugom špratačom išparta
Špartač napravi jednake brazde za krompir i može se polako pometati jer se poslije zagrće –najčešće ručno motikom ili grabljama.
Ove godine ,kako se vidi na slikama ,smo krompir sijali za 1.maj –zima je bila duga posebno jaka na samom kraju ,a još se jednom vratila sa snijegom i polovinom maja ,kad je već krompir nicao.Malo ga je to omelo u nicanju ali on će se već oporaviti i nastaviti rasti.
Tamo prije ljeta će se zagrnuti i onda ostaje još borba sa zlaticama do njegovog kopanja.
Pošto slika govori bolje nego hiljadu riječi ,evo malo slika sa ovogodišnjeg sijanja krompira u Smoljani.
I na kraju jedna slika oranja sa konjima i drvenim plugom u Smoljani od prije više od 35 godina
Nekada se krompir prašio prirodnim putem ,a nikako praškom. Stara tehnologija prskanja krompira je: u velike drvene posude stavljala se kopriva iščupana sa žilama i preko nje polivala voda iz bunara. Kad te koprive odstoje nekoliko dana uzimala se kanta vode i metlica od trave koja se zvala Umjet. Išlo se između redova kako bi se prskala dva reda odjednom. Naša Smoljana dugo nije imala zlatica, a ovaj način je prva borba sa zlaticama.
ОдговориИзбришиSjeme krompira se nikad nije kupovalo. Birao se krompir koji ima oko velikog prečnika. Znači početak klice se nazivao "oko". Ako je oko tanko-mali prečnik taj krompir se nazivao "nijet", nije za sijanje, ma kako izgledo lijepo. Nijet nije bio lijep ni za ishranu, uvjek je malo gorčio. Ukoliko su na jednom krompiru postojala dva široka oka krompir se križao na pola i tako sijao. To su se zvale "kriške" , a kriške smo zvali i tanko sječeni krompir pečen u rerni ili Kutiji šporeta kako smo nekad nazivali rernu.
A kasnije se u najilon čarapu stavljao prašak i pepeo te se tako borilo protiv zlatica.
Poslednja fotografija prikazuje kako smo nekad sijali krompir i kako su svi bili uključeni u taj čin, pa čak i mala djeca. Stasitija djeca ili žene su gonili konje. Djeca su držala krčalo i pritom ga malo gurali prema brazdi. Crtalo je prosjecalo zemlju i davalo putokaz plugu. Plug je držao obično najjači ukućanin obično otac, morao je biti vješt da plug brzo podigne ako naiđe na kamenje i prenese ga, a zatim ga vješto spusti da crtalo zareže zemlju. Krompir se pometao u razmaku očeve stope. To su radili: djevojčice, babe i svi ostali ukućani. Niko nije bio pošteđen od rada. Posle sijanja sledilo je drljanje. Drljača sa gvozdenim klinovima se zakači za konja, a na nju se stavi kamena široka ploča. Na tu ploču stane djete i goni konja sa jednog kraja njive na drugi, dok ne podrlja njivu. Gvozdeni klinovi iseckaju brazde tako da krompir lako nikne. Posebna draž je bila slušati okretanje orećeg kolica (točka) škripu krčala.
ОдговориИзбриши