ILINDAN 1983.GODINE
SMOLJANA NA VIDEO SNIMCIMA 1
Zanimljiva priča u tri snimka snimljena na Ilindan u Smoljani, davne 1983.godine.
Puno poznatog svijeta prodefilovalo je ispred objektiva ,a posebna dragocjenost je snimka nekih starijih ljudi kojih već odavno nema među živima a bili su poznati ljudi u Smoljani u tom vremenu.
I nekih mlađih ,koji su tad bili baš mladi, a sad su ozbiljni ljudi...
Snimke je napravio naš Smoljanac (nažalost danas pokojni) Glišo Jeličić-Gliša koji je "maksu" na Ilindan došao te godine iz daleke Australije .
Tamo je otišao iz svojih Jeličića davne 1970.godine ,potvrđujući tezu da su Smoljanci stigli svagdje na svijetu.
Dolazio je nekoliko puta u Smoljanu ,a imao je želju da se jednog dana vrati i živi tamo...
Hvala mu još jednom na ovim neprocjenjivim snimcima jednog vremena ,a hvala i autoru koji je sredio snimke i postavio ih da budu dostupni svima...
Snimak 1
Snimak 1
Snimak 2
Snimak 3
Sve ovo se događalo u krugu crkvenog dvorišta-Šmitorije.Ovaj deo je bio kamenit dok ga vredni smoljanci nisu iskrčili i crkvicu preneli iz dr kraja groblja na ovdašnje mjesto. Sveti čin nosanja litije se održavao svakog Sv Ilije i kao znak vječnog života tri puta okolo crkve. Svaki put je to nosio neko ko je boravio u inostranstvu i na taj način malo potpomogao naš hram. Procedura je bila ko da više dok se ljudi javljaju. Poslednji koji se javio je imao čast da ovaj Sveti čin uradi. Ljudi bi obavezno pri ulasku u crkvu skidali kapu, kako bi Sv Duh sišao na njih a žene bi vezale marame-rubac kako nebi sramotile svoju glavu i svoju porodicu. Posle ovoga momci su obavezno bacali Kamena sa ramena a djevojke uz zvuke harmonike igrale kolo. Nekada se kolo igralo i uz zvuke gajdi, dvojnica ili frule. U blizini tj istoj ogradi je i groblje pa je to bila prilika da se i mrtvima pohode humke i svjeće zapale a ujedno se živa rodbina sretne i ispriča. Zahvalila bi se našim ljudima iz dijaspore koji su zabeležili događanja i fotografisali ove događaje.
ОдговориИзбришиАутор је уклонио коментар.
ОдговориИзбришиIlindanske đakonije
ИзбришиPosebna poslastica je bio sladoled, iako je njegovo održavanje bilo teško u to vreme bez struje i dubokog zamrzavanja. Srećom vredni smoljanci su nabavljali led iz pećine Ledenica. Neki od njih su bili: moj stric Lazo Stojanović,otac Svetko, pa čak i moja majka Anka, rođena Kecman. Anka je tri god prehranjivala svoju djecu prodajom leda sladoledžijama. Vađenje leda nije bio ni malo lak posao, pa bi volela da to neko od naših smoljanaca opiše.
Blo je to neko lijepo vrijeme.
ОдговориИзбришиLjudima nije trebalo puno da budu sretni.
Ja se sjećam tih nekih Ilindana,druženja pod lipama,bacanja kamena,litije oko crkve.
Nije bilo frižidera ,donosio bi se led iz Ledenice i sa njim se ladila piva i sokovi.
I ništa pivo nije moglo oladiti kao onaj led iz Ledenice.
Hvala autoru snimaka na sačuvanom trenutku u istoriji Smoljane.