IZLET NA OGUMAČU
Ogumača ,prostrana visoravan iznad Smoljane okružena crnogoričnom šumom ,na nekih 1100 metara nadmorske visine.
Jedan od najljepših dijelova Smoljane,prekrasnih planinskih pašnjaka i visoke razgranate šume .Nekad veoma korišten kao livada i pašnjak za ishranu stoke Smoljanaca ,danas rijetko posjećivan .
Ja na Ogumači nisam bio skoro 30 godina,i za Ilindan smo dogovorili da napravimo mali izlet gore,a vodič nije mogo biti bolji nego Dragoslav Mrđa -Mrki,stari lovac i poznavalac grmečkih ali i drugih predjela.
Poranili smo ,ranom zorom u 5 sati ,dok se tek razdanjivalo i od Mrđa uza Stranu ,kraj Vodice,Gojkine ograde,mjesta gdje nekad bila Gojkina koliba, pa do Kokina gaja...Tu nam se uglavnom završio uspon kroz neprohodni čestar kroz koji slabo šta prolazi...
Iza nas se vidjela magla u Smoljanskom polju...
A ispred nas se tek pojavljivalo sunce, tamo negdje lijevo od najvišeg grmečkog vrha.
Mrki je kao iskusni lovac osmotrio da nema kakvih lovaca u zasjedi ...
...i mogli smo krenuti dalje...
Iza nas se u daljini vidjela Osječenica...
...lijevo se vidjela Okruglica,Krndija i ovaj dio Ogumače gdje su kuće tj.zaselak Ogumača...
...ispred nas je bila Ilina greda...
...a mi idemo desno ,u ovaj dio Ogumače prirodni ,netaknut...na istok prema suncu.
Uskoro se jasno na horizontu vidio i Crni vrh,najviši vrh Grmeč-planine ,visok 1604 metra i lijevo od njega Škrapljoviti vrh ,malo niži od njega...a trava do koljena,sve moguće planinske travke što ih je Bog dao...
I uskoro smo prešli Buronjino brdo i pred nama se otvorio nevjerovatan prizor...
Nesvakidašnja ljepota,Ogumača okupana izlazećim suncem u rano jutro,omotana maglom...
Kad smo malo došli sebi od ljepote prizora, spustili smo se do Kladara ,lijevog dijela Ogumače...
Iskoristili smo priliku da se slikamo u ovoj ljepoti prirode...
Kladar je ovaj sjeverni ,gledajući od sela ,dalji dio Ogumače.Karakterističan je po biču ili brku -tvrdoj travi nezgodnoj za koševinu, ali dobroj za blago ,posebno za ovce.
Još je Kladar poznat i po mravinjacima, koji su valjda nekad bili aktivni, pa su s vremenom zarasli u travu.A trava dugo godina ne košena i ne pašena ,izgleda ko debeli tepih, pa kad ideš po njoj noge tonu do gležnjeva.
Zemlju na ovom dijelu Ogumače su uglavnom imali ovi dolje moji "poljari" Latinovići ,Marići,Stojanovići,Radišići i ostali...
Ovaj dio se zove Đurkin Kladar(a Đurko, sad da se pohvalim, je bio moj pramđed) ,i baš je bio pun mravinjaka...
...a Smoljanci ,kako ih je već Bog dao,svoju vještinu "izdjevanja imena" tj.davanja nadimaka ,iskoristili su i uz ovaj naziv, pa su poznatog pjevača Boru Drljaču zvali Đurkin Kladar ,zbog bradavica koje ima na licu...
Ogumača se nekad redovno kosila,uvijek prije ostale livade, obično od 4.jula pa nadalje.Nezna se šta je bilo teže,kositi ,kupiti ili sadjevati bič,ali kažu kad se janjci rane "Ogumačarskim sijenom"- netrebaju zobati...
Kažu da su Dalmatinci,čuveni nakupci sa Petrovačke stočne pijace, uvijek znali poznati janjce koji su izranjeni Ogumačarskim sijenom...
Tu pored Kladara ,je nekad bio izvor Stjepanovac...
Nažalost,odavno ga nema...postoji priča da ga je Pane Stojanović-Panja zatrpo da bi pojačo Dekovac ,ali koliko je to istina pitanje je...
...biće da se on sam od sebe "ugasio" što nije rijedak slučaj sa izvorima u kraškim predjelima i takvih slučajeva ima dosta u Grmeču posebno u zadnje vrijeme zahvaljujući većoj siječi šume...
Uglavnom ,izvora više nema -ostalo je samo korito kuda je nekad "otjeco"...
A o kakvom se jakom izvoru radilo ,govori i to da su čobani ljeti kupali u jezercetu koji su sami napravili pregrađivajući "jažvu" kud je otjeco...Mrki kaže da je on tu naučio plivati u tim nekim svojim "čobanskim danima"...A inače su Mrđe ovdje najčešće "izgonile" blago ,jer im je bilo najbliže...
Poslije Kladara i Stjepanovca ,uz ivicu šume smo prešli na drugi dio Ogumače ,bliži selu-Do...
I ovdje postoji "Đurkin do" što potvrđuje da su i ovdji skoro iste porodice imale livadu kao i u Kladaru...
Ovdje u Dolu livade su "upirale " u Buronjino brdo...
...i trava je malo "pitomija",nije sve bič...
Još smo malo prošli kroz šumu bujadi i pogledali pećinu koja se nalazi tu negdje na ivici šume između Dola i Buronjinog brda...
I bio je to ,otprilike krug oko Ogumače...
...nevjerovatni prizori nedirnute prirodne ljepote u rano jutro...osim pjesme ptica nikakav se drugi zvuk ne čuje...
U povratku smo se jedva probili kroz izraslo šiblje,a ovuda je nekad bio širok put kud su silazili čobani ,a bogami i "svlačili" se balvani...
Još smo se zaustavili na Mrđinskoj gredi,da "odradimo" još nekoliko slika odavde sa ovog prekrasnog vidikovca ,odakle se kao na dlanu vidi ovaj lijevi dio Smoljane, a i dalje...
I još smo na kraju malo navratili "kraj" Ledenice...
Da i nju "ispoštujemo" u ovom obilasku prirodnih ljepota "sjeverne Smoljane"...
Ovo bi bio otprilike put kojim smo prošli...
Bio je to nezaboravan izlet i zbog doživljaja ljepote predjela i zbog slika za koje mi se čini da spadaju među najljepše uslikane tamo u zadnjih desetak godina u Smoljani i oko nje...
