BLOG SMOLJANA

четвртак, 7. јун 2012.

PROLJEĆE U SMOLJANI 2012-VJESNICI



PROLJEĆE U SMOLJANI  2012.


PRIČA PRVA - VJESNICI PROLJEĆA



Ove godine proljeće u Smoljani  je malo kasnilo zbog oštre zime koja se javila na kraju svog kalendarskog perioda.
Prvi vjesnici proljeća su se pojavili tek polovinom aprila ,dosta kasnije nego prethodnih godina ali ne kasnije na nekako ono što smo naučili -jer pravo proljeće kod nas počinje od Đurđevdana...
Evo nekih vjesnika : 

                                                               
                                                                         BRNĐUŠA



 








Brnđuša ili brnđa je onaj prvi,najčešće  plavi ili bijeli cvijet koji se pojavi odmah poslije snijega, a ponekad i iz samog snijega...
Nije neki cvijet ali nas bar malo razveseli podsjećanjem da je prošla duga zima i da počinje proljeće...
Kažu da je otrovan pa se nije brao,ali ga je lijepo vidjeti ...



TITRE














Titre ili kukurjek su bile već ozbiljniji znak proljeća.
Ni ona nije bila od neke koristi,blago je nije jelo a valjda je jedino služila čobanima za igru.
Ranije generacije su imale neku ozbiljniju igru sa kraljicom i više stabljika titara ,a ove mlađe generacije su se samo "titrale" ,zakačili bi titru za titru držeći je za krajeve i vukli dok jedna nije pukla...










DRENIĆ







Njegovi žuti cvjetovi prvi se pokažu od sličnih biljaka iz naše najbrojnije grupe divljih žbunova koje mi zovemo "trnje" i koji su nam se prilično pripitomili oko kuća,po uriji,strani i po polju.
Drvarčani,koji su nam tu blizu,su od ove biljke napravili brend,pripitomili je i od nje napravili čuvenu rakiju "Drenju".Kod nas je još divlja,sitnog pomalo ljutkastog ploda i uglavnom smo ga brali za sok ,kojeg se sjećamo kao jedne od ljepših stvari iz djetinjstva...
Nekad ga je u Smoljani bilo dosta više,a sada izgleda zbog čestih požara područja gdje on raste prilično smo ga "zatrali" .
Ima jedna zanimljiva priča kako je drenić ostao nizak žbun.Kažu da je međed primjetio u rano proljeće njegove žute cvijetove pa se ponadao da će on prvi i dozreti, pa je čekao pored njega da dozrije.Ali njegovo dozrijevanje se oteglo do kasne jeseni, dok se neke druge biljke mnogo prije dozrijevale ,pa je razočarani medo skočio na njega i "stabo " ga nogama,pa tako drenić osta nizak.





JAGORČEVINA







Taj cvijet je uz visibabu onaj pravi vjesnik proljeća.Ima ljekovitih svojstava(vidimo da je sastojak sirupa protiv kašlja) a djeca su ga jela onako svježeg .
Brao se najčešće na Lazarevu subotu (slavu Stupara ) i sa njim se sutradan ,na Cvijetnu nedjelju umivalo.Znalo se umivati i blago valjda da bude zdravo i lijepo... 







                                                                                                                        




                                                                                                                                          






KOPRIVA









I kopriva se pojavi tu sa ostalim vjesnicima proljeća u Smoljani.
O njenim korisnim ,ljekovitim osobinama je već sve ispričano .
Ovako u proljeće se kuvala i jela,pravio se sok od nje ili se sušila za čaj...
Čobani su je znali jesti i onako svježu,dovitlavajući kako da izbjegnu njeno žarenje, a znali su isprobavati kako to izgleda kad se neko ižari koprivom, pa po rukama i nogama izađu plikovi...














MASLAČAK










Kad se pojavi maslačak onda je pravo proljeće.
kad se zazeleni i krene trava prvi krene maslačak,i sve se žuti od njegovih cvijetova.U stabljici ima nekih otrovnih sastojaka pa se nije nešto služio nečemu ,a u novije vrijeme se od njegovih cvijetova pravio med...Kad mogu pčele što nebi mogli i mi...


Slika Dragoslava Mrđe- Mrkog



2 коментара:

  1. List maslačka u Smoljani se retko jeo, ali jagorčevina je bila omiljena hrana, pogotovo su je žene stavljale u pitu, a djeca su pištila na nju i zatim je jeli. U vreme moje mladosti bake nisu dozvoljavale da se jagorčevina stavlja u kantu sa vodom za Cvjetnu Nedelju kako djeca ne bi bila žuta i blijeda. Umivalo se najčešće sa "ovčicom"- cvijet sličan kamilici a ima crvenkaste latice, da bi djeca bila rumena.

    Titre ili kukurek su bile omiljene za igru čobana. Ubere se pedeset titara i kralj i kraljica tj. ukupno pedeset dve. Kralj je vredeo kao dvadeset pet titara, a kraljica dvadeset. Čobani bi sjeli u krug i svi po jednom bacali iz dlana na nadlanicu, pa ponovo u dlan. Svi su obicno čuvali kralja i kraljicu, a ona zbog svoga zvončića i krunice (pa samim tim asimetričnog oblika) lako je spadala sa dlana. Djete koje zadrži najveći broj titara je pobjednik. Znači svako je morao da ima pedeset dve titre. Titre su i bile ozloglašene kao otrovne pa bake nisu dale trudnim ženama da sjede blizo titara vjerujući da bi se mogle poroditi pre vremena.

    ОдговориИзбриши
  2. Koprive su koristili u više svrha a prioritet je bio ishrana. Jele su se kuvane i malo se mješalo kukuruznog brašna. Zaparene vrelom vodom, nasjecka se bjelog luka, zalije kiselim mlijekom i jede kao salata. Pomješana sa divljim zeljem u piti.
    Kopriva je služila u lečenju kostobolje-reume. Stavljala se u jagnjeću mješinu i privijala na obolela mjesta. Vjerovalo se da početna sjera janjaca u kombinaciji sa koprivom leči reumu.

    ОдговориИзбриши